Arsen njim samim

„Meni je jezik domovina, to mi je zavičaj, to mi je domaja, to mi je sve. To mi je stranačka pripadnost. Život je jezik.“ Ova, kao i mnoge druge, duboke, melankolične ili (auto)ironične misli Arsena Dedića, sabrane su upravo izašloj knjizi publicista Mladena Pavkovića Zajedno, ali sam ili tako je govorio Arsen Dedić, koja je predstavljena u Matici hrvatskoj 10. rujna, a objavljena u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici. O knjizi odabranih Dedićevih promišljanja, iznesenih tijekom godina u brojnim intervjuima, u kojoj čitatelj može „prelistati“ njegove autorske početke, mladost, profesionalni život, ali i promotriti ga, kroz brojne fotografije iz obiteljskog albuma, govorili su uz Pavkovića predsjednik OMH u Koprivnici Dražen Ernečić i književnica Božica Jelušić, autorica predgovora. Ulomke iz Dedićevih razgovora čitala je dramska umjetnica Anja Šovagović Despot, dok je Arsenove melodije na glasoviru odsvirao maestro Toni Eterović.

Izd. OMH u Koprivnici, 2015.

U ime Predsjedništva MH skup je pozdravio Luka Šeput, književni tajnik Matice hrvatske i glavni urednik Vijenca, koji je govorio o suradnji Matice i Arsena. Istaknuo je da 1993. MH u suizdanju s PEN-klubom objavila njegovu zbirku izabranih pjesama Kiša / Rain, a 2002. u izdanju Nakladnoga zavoda MH izišla je knjiga Hladni rat. Arsen je također bio kolumnist Vijenca, a upravo u dvorani gdje je promocija održana imao je desetak koncerata.

„Svi misle da znaju sve o Arsenu, a znaju zapravo vrlo malo. U ovoj knjizi saznat ćete više o njemu nego što ste ikad mislili da znate“, rekao je Pavković i posvjedočio da je knjiga s pauzama nastajala pet godina, a misli rasute po periodici od Arsenovih početaka do danas izabirao je zajedno s umjetnikom, dugogodišnjim prijateljem. Dodao je da su aktualne inicijative da se po njemu nazove ulica ili trg trebale doći ranije „jer je Arsen to zaslužio za života“.

Dražen Ernečić kazao je da je Arsen bio povezan s Koprivnicom i Podravinom zahvaljujući poznanstvu sa slikarom Ivanom Generalićem i prijateljstvu s pjesnikom Zvonimirom Golobom, a govoreći o njegovu umjetničkom doprinosu Božica Jelušić nazvala ga je prvoborcem protiv kiča i najvećim hrvatskim intimistom. „Arsen je od svega znao napraviti pjesmu, zvao je uzvisiti obično osjećajući uvijek odgovornost za riječi, bratstvo u riječima. Bio je topofil, zaljubljenik u mala mjesta, lišen svakog egocentrizma, a iako ga je pratio svjetski glas, na svaki je zadatak odgovarao ozbiljno, odgovorno i na razini.“ Božica Jelušić naglasila je njegov doprinos u posredovanju poezije kroz šansonu, kvalitetu i njegove poezije i njegove glazbe, Arsenovu ironiju i samoironiju, apostrofiravši da je ljestvicu postavio jako visoko. Dvoranu su na kraju ispunili zvuci Arsenove melodije i Tinovih stihova koje su zapjevali svi okupljeni: „Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem…“.